GLISTE I VAŠ PAS

Zamislite samo-doveli ste svoje novo štene, milujete ga, ljubite, brzbrižno se igrate s njim, a u stvarnosti ste izloženi riziku od opasnih invazija. Paraziti, poput crijevnih glista mogu se lako prenijeti s psa na ljude, posebno djecu. Prema posljednjim istraživanjima na područiju Federacije BiH kod životinja koje imaju vlasnika ustanovljeno je 43% do 74,% životnja sa parazitima, dok kod napuštenih pasa je taj procenat čak 90,4% do 93,18 %.

Prema programu mjera zdravstvene zaštite prilikom vakcinacije pasa protiv bjesnila provodi se i dehelmintizacija pasa protiv trakavaice Echinococcus granulosus. Međutim činjenica je da jednokratno davanje tablete uz vakcinaciju ne riješava problem endoparazita godinu dana unaprijed. Vlasnici bi trebali znati da se ova mjera odnosi samo i isključivo na ehinokokozu tj.trakavicu. Osim trakavice postoji niz parazita kojima vaš pas može biti invadiran. Nekada se desi da štenci imaju parazite odmah po rođenju jer se neki paraziti prenose s majke na potomstvo placentarnim krvotokom tj.štenci se zaraze još u utrobi majke.

Uobičajene crijevne gliste kod pasa

Ankilostomi/Ancilostoma caninum, Unciaria stenocephala

Inavazija parazita se odvija perkutano (preko kože), galaktogeno (preko mlijeka-sisanjem) i peroralno (preko usta-hranom), ovisno o vrsi ankilostoma.

Ova vrsta parazita pričvršćuje se za sluznicu crijeva i hrane se krvlju domaćina. Toksini koje luče ovi paraziti remete proces koagulacije i ostećuju unutrašnje organe i nervni sistem. Posljedice zaraze ovim parazitima mogu biti fatalne zbog mogućeg razvoja teške anemije. Simptomi zavise od stepena invazije. Kod mlađih pasa sa velikim stepenom invazije primjećuju se krvavi proljevi, malaksalost, potištenost, krvarenja po koži, apetit je smanjen i psi se brzo zamaraju. Takođe jača invazija može dovesti i do verminozne pneumonije zbog migracije larvica kroz parenhim pluća.

Infekcija ljudi sa ovim parazitom nastaje kada larve parazita uđu kroz kožu ili budu ingestirane. Iako se parazit kod ljudi ne razvije do odrasle faze, može izazvati crvenilo, otok i upalu kože, pa čak zahvatiti linfne čvorove. Ova bolest poznata je kao kutana larva migrans.

Askaridoza/Toxocara canis

Najrasprostranjenija parazitoza kod pasa.

Invadiranje pasa se vrši isljučivo preko usta ili putem placentarnog krvotoka, sa majke na plod, tako da se većina štenaca zaraze još u majčinoj utrobi.

Askaridi parazitiraju prvenstveno u tankom crijevu, pored toga larve askarida mogu migrirati kroz tijelo zahvatajući pluća i jetru što može dodatno ugroziti zdravlje domaćina. Simptomi invazije mogu biti različiti i zavise od stepena invazije, migracije larvica i starosti psa. Kod štenaca se javlja potištenost, apatija, tzv.perverzni apetit. Karakterističan simptom je obješen trbuščić (pupavost) do kojeg dolazi usljed slabljenja tonusa trbušnih mišića. Vidljive sluznice su bijele, povračanje je često i uporno. U povraćnom sadržaju se mogu vidjeti polno zrele gliste. Kod jake invazije konzistencija izmeta se mjenja, postaje sluzav, kašast pa i krvav. Dlaka gubi sjaj, postaje lomljiva. Usljed izlučivanja toksičnih metaboličkih produkata iz parazita, može doći do neuroloških poremećaja (epileptiformnih grčeva, pareza i paraliza). Mogu se zapaziti i usiljeni pokreti: manježno kretanje, zanošenje itd.

Životinje su oslabljenog imuniteta, sklone infekcijama, kržljaju, sklone su razvoju rahitisa. Karakterističan simptom je zadah iz usta na bijeli luk.

Infekcija ljudi sa askaridama nastaje ingestijom jaja parazita. U crijevima se oslobađaju larve koje mogu dospjeti u pluća, mozak, srce, oči i druge organe uzrokujući oboljenje poznato kao visceralna larva migrans. Lakši oblik bolesti uključuje kožne promjene i uvećanje linfnih čvorova. Teži oblik, koji se javlja najčešće kod djece, može uzrokovati kašalj, bronhitis, astmu, upalu pluća, visoku temperaturu, kao i ozbiljna oboljenja poput meningitisa, epilepsije i miokarditisa. U rijetkim slučajevima infekcija može biti fatalna.

Trakavica/Dipylidium caninum

Invadiranje pasa dolazi gutanjem zaraženih buha.

Dipylidium caninum parazitira u tankom crijevu psa,a buhe su prelazni domaćini. Ovaj parazit je relativno nepatogen tako da se klinički znaci rijetko ispoljavaju.  Trakavice mogu izazvati iritaciju analne regije uzrokujući jak svrab na koji pas reaguje lizanjem, vučenjem zadnjeg dijela tijela po zemlji krećući se samo na prednjim nogama. Segmenti trakavice mogu se jasno vidjeti u izmetu psa, kao mali bijeli komadići nalik zrnima riže.

Vrlo rijetko djeca se mogu zaraziti na isti način kao i psi, gutanjem zaraženih buha (ljudi nisu ugroženi parazitima iz izmeta kućnih ljubimaca). Klinički znaci su blagi, obično roditelji otkriju segmente u dječijem izmetu.

Trihurijaza/Trichuris vulpis

Psi se zaraze uzimanjem hrane ili vode u kojoj su se već razvile larvice.

Mjesto parazitiranja je crijevo. Smptomi su apatija, grčevi, povraćanje, nervni poremećaji, krvav proliv, dehidratacija, anemija. Jaja ovih parazita mogu preživjeti u okolišu i do 5 godina.

Prevencija endoparazitoza

-       -  Korištenje preventivnih tretmana protiv parazita, uključujući i endoparazite (buhe i krpelji)

Univerzalni plan dehelmintizacije ne postoji, zbog toga je potrebno da konsultujete veterinara. Preporuka je početi tretirati štenad već u dobi od 14-17 dana starosti (važno je tretirati i kuju). Nakon toga štenad tretirati svakih 2 sedmice do navršenih 3 mjeseca starosti. Od 3 do 6 mjeseca tretman se vrši jednom mjesečno, a potom svakih 3 mjeseca. Na tržištu postoji niz proizvoda, međutim da bi vaš ljubimac dobio ispravnu i sigurnu dozu nemojte preparate davati „na svoju ruku“ već konsultujte veterinara. Ako ne koristite ispravan proizvod za vašeg ljubimca, ne samo da gubite novac, već rizikujete zdravlje vašeg ljubimca.

-        - Redovni veterinarski pregledi

Prilikom pregleda preporučljivo je uraditi i koprološku analizu barem jednom godišnje da bi imali bolji uvid u stvarno stanje i da se dehelmintizacija ne radi rutinski „napamet“već bude prilagođena vašem ljubimcu. 

-      -   Dobra higijena prostora, hrane i vode

      Posebnu pažnju treba obratiti na higijenu ishrane i posuda iz kojih se životinje hrane. Neophodno je svakodnevno pranje posuda vrelom vodom. Prostor treba drzati urednim i čistim, izmet je potrebno svakodnevno uklanjati i po mogućnosti prostor dezifikovati.