ŠTA SU INTERAKTIVNE IGRAČKE ZA LJUBIMCE I KAKO ODABRATI PRAVU ?

 

Interaktivne igračke za ljubimce, posebno za pse, postaju sve popularnije kao sredstvo za poboljšanje njihovog mentalnog i fizičkog zdravlja. Ove igračke nude mnogo više od zabave – one stimulišu um, razvijaju kognitivne sposobnosti i potiču prirodne instinkte poput njuškanja, lova i rješavanja problema. Kroz igru, psi dobijaju priliku da se mentalno angažuju, što smanjuje stres, anksioznost i dosadu, te često pomaže u sprečavanju destruktivnog ponašanja, pogotovo kada su duže sami.

Osim što pružaju zabavu, interaktivne igračke su važne za razvoj pozitivnih ponašanja i jačanje veze između vlasnika i ljubimca. Ove igračke često uključuju skrivene nagrade ili zagonetke koje psi moraju riješiti kako bi došli do poslastica, što ih čini izazovnim i zabavnim.

 

Postoji nekoliko naučnih istraživanja koja su ispitivala uticaj interaktivnih igračaka na ponašanje pasa, a mnoga su fokusirana na mentalnu stimulaciju, smanjenje stresa i poboljšanje kvaliteta života pasa. Evo nekoliko ključnih studija:

 Mentalna stimulacija i kognitivni razvoj:

Istraživanja pokazuju da interaktivne igračke mogu poboljšati kognitivne funkcije kod pasa. Jedna studija iz 2019. godine objavljena u časopisu Applied Animal Behaviour Science otkrila je da psi koji redovno koriste puzzla igračke razvijaju bolju sposobnost rješavanja problema, a takođe pokazuju manje znakova anksioznosti i frustracije.

 Smanjenje stresa kod pasa:

Studija objavljena u Journal of Veterinary Behavior (2015) ispitivala je uticaj interaktivnih igračaka na pse u skloništima. Rezultati su pokazali da su psi koji su imali pristup interaktivnim igračkama bili manje anksiozni i pokazivali su manje destruktivnog ponašanja, što je dovelo do poboljšanja njihovog ukupnog emocionalnog stanja.

 Prevencija dosade i destruktivnog ponašanja:

Prema istraživanju iz Animal Cognition (2017), psi koji su bili izloženi mentalnim izazovima kroz upotrebu igračaka poput Konga ili drugih hranidbenih sistema pokazivali su manji nivo destruktivnog ponašanja, posebno kada su ostavljeni sami kod kuće.

 Stimulacija instinkta za lov i istraživanje:

Istraživanja su pokazala da igračke koje potiču pse da koriste svoje prirodne instinkte, poput lova i njuškanja, mogu povećati njihovu sreću i zadovoljstvo. Studija objavljena u Behavioural Processes (2020) navodi da psi uživaju u aktivnostima koje uključuju traženje hrane i otkrivanje, što interaktivne igračke često nude.

Ova istraživanja ukazuju na važnost interaktivnih igračaka u održavanju mentalnog zdravlja i poboljšanju ponašanja pasa, posebno onih koji su dugo sami ili izloženi stresnim situacijama.

Kako odabrati prave interaktivne igračke za vašeg psa

Interaktivne igračke za pse su korisne za održavanje mentalne i fizičke stimulacije, evo nekoliko savijeta kako odabrati pravu igračku za vašeg ljubimca:

1. Veličina

Veći psi: Potrebne su im izdržljive igračke koje mogu izdržati njihovu snagu žvakanja.

Manji psi: Odaberite manje igračke kako bi ih lakše mogli koristiti.

2. Rasa

Različite pasmine imaju različite sklonosti. Na primjer, zlatni retriveri mogu uživati u igračkama koje potiču hvatanje, dok ovčari vole izazove koji podstiču njihovu inteligenciju.

3. Nivo aktivnosti

Mirni psi: Igračke koje se ne kreću previše, poput hranilica za slagalice.

Aktivni psi: Interaktivne igračke koje ih podstiču na kretanje, kao što su bacači lopti.

4. Navike žvakanja

Agresivni žvakači: Izbegavajte plišane igračke i birajte čvrste igračke koje ne mogu lako uništiti.

5. Preference za igračke

Uzmite u obzir sklonosti vašeg psa. Neki psi uživaju u igračkama koje škripe, dok drugi više vole čvrste igračke.

Primjeri interaktivnih igračaka:

Za velike pse: Velike hranilice za slagalice, izdržljive igračke za doziranje poslastica, interaktivne loptice.

Za male pse: Male igračke za donošenje, igračke za doziranje poslastica, škripave igračke.

Za agresivne žvakače: Dozatori za poslastice, jestivi štapići dizajnirani za snažne i agresivne pse.

Igračke za vrijeme kada su sami kod kuće:

- Igračke slagalice: Idealne su za održavanje fokusa vašeg psa.

- Podloge za lizanje: Zadržavaju psa zauzetim dok uživa u ukusnoj poslastici.

- Igračke punjene poslasticama: Održavaju pažnju psa i nude dodatnu stimulaciju.

Prednosti interaktivnih igračaka

 Povezivanje s ljubimcem

Igračke za pse, poput igračaka od užeta i škripećih lopti, olakšavaju stvaranje veze između vas i vašeg psa. Igra treba biti aktivna i kooperativna, što pomaže u jačanju povjerenja i odnosa.

 Fizička aktivnost

Igračke potiču fizičku aktivnost, što doprinosi zdravlju srca vašeg psa. Dnevno igranje, poput bacanja lopte, može poboljšati kardiovaskularno zdravlje i izdržljivost.

 Jačanje mišića

Igra s interaktivnim igračkama pomaže psima u jačanju mišića. Aktivnosti poput povlačenja i trčanja doprinose poboljšanju kondicije i snage.

 Održavanje zdrave težine

Pravilno odabrane igračke pomažu u održavanju zdrave težine i smanjuju rizik od gojaznosti, koja može skratiti životni vijek psa.

 Mentalna stimulacija

Interaktivne igračke pružaju mentalnu stimulaciju, sprečavaju dosadu i destruktivno ponašanje. Psi se angažiraju i smanjuju agresivnost fokusirajući se na igračku.

 Zdravlje zuba

Igračke za žvakanje pomažu u održavanju oralne higijene uklanjanjem plaka i kamenca, čime se smanjuje rizik od bolesti desni.

 Razvoj kritičkog mišljenja

Zagonetke i dozatori poslastica pomažu psima da razviju vještine kritičkog mišljenja, stimulirajući njihove kognitivne funkcije.

 Smanjenje anksioznosti

Interaktivne igračke mogu pomoći psima koji pate od anksioznosti uslijed odvojenosti od vlasnika, pružajući im mentalnu okupaciju i udobnost.

 Promocija odmora

Igra može iscrpiti energiju psa, čime se promiče opuštanje i bolji san.

 

Mjere opreza koje treba uzeti u obzir prilikom korištenja interaktivnih igračaka za pse:

Odabir prave igračke

Veličina i materijal: Odaberite igračke prikladne za veličinu vašeg psa i napravljene od sigurnih, netoksičnih materijala.

Izdržljivost: Provjerite da li su igračke dovoljno čvrste da izdrže ugrize vašeg psa, posebno ako je pas sklon žvakanju.

Nadzor tokom igre

Uvijek nadgledajte svog psa dok se igra s interaktivnim igračkama kako biste spriječili gušenje ili gutanje dijelova koji se mogu odvojiti.

Redovno provjeravanje igračke

Povremeno pregledajte igračke zbog znakova oštećenja ili habanja. Ako primijetite bilo kakve probleme, odmah ih uklonite iz upotrebe.

Ograničeno vrijeme igre

Ne dopustite psu da se igra s istom igračkom predugo. Dugotrajna igra može dovesti do preopterećenja ili dosade.

Prilagodite aktivnost potrebama psa

Različiti psi imaju različite nivoe energije i preferencije. Prilagodite vrstu i intenzitet igre prema individualnim potrebama vašeg ljubimca.

Pazite na ponašanje

Obratite pažnju na ponašanje vašeg psa tokom igre. Ako primijetite agresiju, frustraciju ili stres, prekinite igru i pokušajte s drugim aktivnostima.

Konsultujte veterinara

Ako imate sumnje o sigurnosti određenih igračaka ili ako vaš pas ima specifične zdravstvene probleme, posavjetujte se s veterinarom prije nego što uvedete nove igračke.

Održavajte higijenu

Redovno perite igračke kako biste spriječili nakupljanje bakterija i osigurali zdravlje vašeg psa.

Slijedeći ove mjere opreza, možete osigurati sigurno i zabavno iskustvo za svog psa!

 

Igračke za pse nude brojne fizičke, mentalne i emocionalne koristi. Ulaganjem u prave igračke, možete poboljšati kvalitetu života svog ljubimca i učvrstiti vaš odnos. Nastojte da odaberete pravu igračku u skladu sa mogućnostima vašeg psa. Previše složene igračke lako mogu dovesti do frustracije, dok previše jednostavne mogu dovesti do brzog zasićenja tj.dosade.

Pronađite pravu igračku i omogućite svom psu srećniji i aktivniji život ali imajte na umu da one nisu zamjena za socijalizaciju i redovnu vježbu, one su samo dodatak.

 

 

GLISTE I VAŠ PAS

Zamislite samo-doveli ste svoje novo štene, milujete ga, ljubite, brzbrižno se igrate s njim, a u stvarnosti ste izloženi riziku od opasnih invazija. Paraziti, poput crijevnih glista mogu se lako prenijeti s psa na ljude, posebno djecu. Prema posljednjim istraživanjima na područiju Federacije BiH kod životinja koje imaju vlasnika ustanovljeno je 43% do 74,% životnja sa parazitima, dok kod napuštenih pasa je taj procenat čak 90,4% do 93,18 %.

Prema programu mjera zdravstvene zaštite prilikom vakcinacije pasa protiv bjesnila provodi se i dehelmintizacija pasa protiv trakavaice Echinococcus granulosus. Međutim činjenica je da jednokratno davanje tablete uz vakcinaciju ne riješava problem endoparazita godinu dana unaprijed. Vlasnici bi trebali znati da se ova mjera odnosi samo i isključivo na ehinokokozu tj.trakavicu. Osim trakavice postoji niz parazita kojima vaš pas može biti invadiran. Nekada se desi da štenci imaju parazite odmah po rođenju jer se neki paraziti prenose s majke na potomstvo placentarnim krvotokom tj.štenci se zaraze još u utrobi majke.

Uobičajene crijevne gliste kod pasa

Ankilostomi/Ancilostoma caninum, Unciaria stenocephala

Inavazija parazita se odvija perkutano (preko kože), galaktogeno (preko mlijeka-sisanjem) i peroralno (preko usta-hranom), ovisno o vrsi ankilostoma.

Ova vrsta parazita pričvršćuje se za sluznicu crijeva i hrane se krvlju domaćina. Toksini koje luče ovi paraziti remete proces koagulacije i ostećuju unutrašnje organe i nervni sistem. Posljedice zaraze ovim parazitima mogu biti fatalne zbog mogućeg razvoja teške anemije. Simptomi zavise od stepena invazije. Kod mlađih pasa sa velikim stepenom invazije primjećuju se krvavi proljevi, malaksalost, potištenost, krvarenja po koži, apetit je smanjen i psi se brzo zamaraju. Takođe jača invazija može dovesti i do verminozne pneumonije zbog migracije larvica kroz parenhim pluća.

Infekcija ljudi sa ovim parazitom nastaje kada larve parazita uđu kroz kožu ili budu ingestirane. Iako se parazit kod ljudi ne razvije do odrasle faze, može izazvati crvenilo, otok i upalu kože, pa čak zahvatiti linfne čvorove. Ova bolest poznata je kao kutana larva migrans.

Askaridoza/Toxocara canis

Najrasprostranjenija parazitoza kod pasa.

Invadiranje pasa se vrši isljučivo preko usta ili putem placentarnog krvotoka, sa majke na plod, tako da se većina štenaca zaraze još u majčinoj utrobi.

Askaridi parazitiraju prvenstveno u tankom crijevu, pored toga larve askarida mogu migrirati kroz tijelo zahvatajući pluća i jetru što može dodatno ugroziti zdravlje domaćina. Simptomi invazije mogu biti različiti i zavise od stepena invazije, migracije larvica i starosti psa. Kod štenaca se javlja potištenost, apatija, tzv.perverzni apetit. Karakterističan simptom je obješen trbuščić (pupavost) do kojeg dolazi usljed slabljenja tonusa trbušnih mišića. Vidljive sluznice su bijele, povračanje je često i uporno. U povraćnom sadržaju se mogu vidjeti polno zrele gliste. Kod jake invazije konzistencija izmeta se mjenja, postaje sluzav, kašast pa i krvav. Dlaka gubi sjaj, postaje lomljiva. Usljed izlučivanja toksičnih metaboličkih produkata iz parazita, može doći do neuroloških poremećaja (epileptiformnih grčeva, pareza i paraliza). Mogu se zapaziti i usiljeni pokreti: manježno kretanje, zanošenje itd.

Životinje su oslabljenog imuniteta, sklone infekcijama, kržljaju, sklone su razvoju rahitisa. Karakterističan simptom je zadah iz usta na bijeli luk.

Infekcija ljudi sa askaridama nastaje ingestijom jaja parazita. U crijevima se oslobađaju larve koje mogu dospjeti u pluća, mozak, srce, oči i druge organe uzrokujući oboljenje poznato kao visceralna larva migrans. Lakši oblik bolesti uključuje kožne promjene i uvećanje linfnih čvorova. Teži oblik, koji se javlja najčešće kod djece, može uzrokovati kašalj, bronhitis, astmu, upalu pluća, visoku temperaturu, kao i ozbiljna oboljenja poput meningitisa, epilepsije i miokarditisa. U rijetkim slučajevima infekcija može biti fatalna.

Trakavica/Dipylidium caninum

Invadiranje pasa dolazi gutanjem zaraženih buha.

Dipylidium caninum parazitira u tankom crijevu psa,a buhe su prelazni domaćini. Ovaj parazit je relativno nepatogen tako da se klinički znaci rijetko ispoljavaju.  Trakavice mogu izazvati iritaciju analne regije uzrokujući jak svrab na koji pas reaguje lizanjem, vučenjem zadnjeg dijela tijela po zemlji krećući se samo na prednjim nogama. Segmenti trakavice mogu se jasno vidjeti u izmetu psa, kao mali bijeli komadići nalik zrnima riže.

Vrlo rijetko djeca se mogu zaraziti na isti način kao i psi, gutanjem zaraženih buha (ljudi nisu ugroženi parazitima iz izmeta kućnih ljubimaca). Klinički znaci su blagi, obično roditelji otkriju segmente u dječijem izmetu.

Trihurijaza/Trichuris vulpis

Psi se zaraze uzimanjem hrane ili vode u kojoj su se već razvile larvice.

Mjesto parazitiranja je crijevo. Smptomi su apatija, grčevi, povraćanje, nervni poremećaji, krvav proliv, dehidratacija, anemija. Jaja ovih parazita mogu preživjeti u okolišu i do 5 godina.

Prevencija endoparazitoza

-       -  Korištenje preventivnih tretmana protiv parazita, uključujući i endoparazite (buhe i krpelji)

Univerzalni plan dehelmintizacije ne postoji, zbog toga je potrebno da konsultujete veterinara. Preporuka je početi tretirati štenad već u dobi od 14-17 dana starosti (važno je tretirati i kuju). Nakon toga štenad tretirati svakih 2 sedmice do navršenih 3 mjeseca starosti. Od 3 do 6 mjeseca tretman se vrši jednom mjesečno, a potom svakih 3 mjeseca. Na tržištu postoji niz proizvoda, međutim da bi vaš ljubimac dobio ispravnu i sigurnu dozu nemojte preparate davati „na svoju ruku“ već konsultujte veterinara. Ako ne koristite ispravan proizvod za vašeg ljubimca, ne samo da gubite novac, već rizikujete zdravlje vašeg ljubimca.

-        - Redovni veterinarski pregledi

Prilikom pregleda preporučljivo je uraditi i koprološku analizu barem jednom godišnje da bi imali bolji uvid u stvarno stanje i da se dehelmintizacija ne radi rutinski „napamet“već bude prilagođena vašem ljubimcu. 

-      -   Dobra higijena prostora, hrane i vode

      Posebnu pažnju treba obratiti na higijenu ishrane i posuda iz kojih se životinje hrane. Neophodno je svakodnevno pranje posuda vrelom vodom. Prostor treba drzati urednim i čistim, izmet je potrebno svakodnevno uklanjati i po mogućnosti prostor dezifikovati.

 

KAKO PREPOZNATI I TRETIRATI BOLESTI PROBAVNOG SISTEMA: VODIČ ZA VLASNIKE PASA

 KAKO PREPOZNATI I TRETIRATI BOLESTI PROBAVNOG SISTEMA: 

VODIČ ZA VLASNIKE PASA

Probavni trakt uključuje sve organe koji sudjeluju u uzimanju i probavljanju hrane, a to su:

-        - usna šupljina i pripadajući organi (usne, zubi, jezik i pljuvačne zljezde), jednjak, želudac, jetra, pankreas, tanko i debelo crijevo, te rektum i anus.

Primarne funkcije probavnog trakta su:

-       -  probava (varenje hrane),

-        - apsorpcija hranjivih tvari i održavanje ravnoteže tečnosti i elektrolita (soli) u organizmu.

-        - pokretljivost (peristaltika, mišićna aktivnost koja pomiče i miješa hranu od jednjaka do rektuma).

-         - evakuacija otpadnih produkata varenja.

Simptomi bolesti probavnog sistema :

Znaci bolesti probavnog sistema mogu uključivati prekomjerno slinjenje, dijareju, zatvor, povraćanje, gubitak apetita, krvarenje, bolove u trbuhu, nadimanje, naprezanje radi defekacije itd.

Lokacija i priroda bolesti se često mogu odrediti prema znacima koje vaš ljubimac pokazuje. Npr.abnormalnosti griženja, žvakanja i gutanja obično su povezane sa bolestima usta, zuba, vilice ili jednjaka.

Povraćanje je obično uzrokovano upalom sluznice želuca ili crijeva usljed infekcije ili iritacije. Međutim povraćanje se može javiti i kod stanja koja nisu vezana za probavni trakt npr. bolesti buburega.

Dijareja je čest znak poremećaja probavnog trakata ali može imati više uzroka. Obimna vodenasta stolica obično je povezana sa hipersekrecijom, stanjem u kojem se višak tekućine izlučuje u crijeva. U većini slučajeva je uzrokovana bakterijskom infekcijom.

Dijareja može biti uzrokovana i malapsorpcijom, nedovoljnom apsorpcijom hranjivih tvari.  Ovo stanje može biti uzrokovano virusima (npr.parvovirus, rotavirus, koronavirus). Takođe uzrok malapsorpcije može biti i bolest organa koji sudjeluju u probavi, jetre i gušterače te intolerancija na hranu.

Promjene u boji, konzistenciji ili učestalosti izmeta su još jedan znak probavnih smetnji. Crni, katranasti izmet može biti znak krvarenja u želucu ili tankom crijevu. Naprezanje tokom pražnjenja crijeva obično je povezano sa upalom rektuma i anusa.

Nadutost (abdominalna distenzija) može biti rezultat nakupljanja plinova, tekućine ili unesene hrane, obično zbog smanjene aktivnosti mišića koji pokreću hranu kroz probavni sistem. Distenzija takođe može biti uzrokvana fizičkom opstrukcijom kao što je strani predmet ili invaginacija (uvlačenje jednog dijela crijeva u drugi) ili zbog nečeg jednostavnog, kao što je prejedanje.

Bol u abdomenu nastaje zbog istezanja ili upale trbušnih membrana i može varirati po jačini. Pas na bol može reagirati cviljenjem, hodanjem i zauzimanjem abnormalnih položaja (npr.ispruženi prednji udovi, prsa na podu, podignute noge).

Dijagnostika:

Prilikom liječenja primarni cilj veterinara je uspostavljanje dijagnoze, odnosno  identifikacija dijela probavnog sistema u kojem postoji problem kao i njegov uzrok da bi se bolest mogla adekvatno tretirati.

Svaka bolest praćena je subjektivnim smetnjama nakon kojih pas počinje da ispoljava znakove bolesti. Potpun i tačan opis stanja vašeg psa (starost, znaci bolesti, trenutna prehrana, problemi iz prošlosti, izloženost drugim psima, itd.) u kombinaciji sa kliničkim pregledom mogu pomoći veterinaru da utvrdi uzrok bolesti.

Kada se sumnja na poremećaj probavnog sistema, klinički pregled počinje pregledom-inspekcijom usta i abdomena, radi utvrđivanja promjena u veličini i obliku. Zatim slijedi palpacija-opipavanje abdomena, kroz trbušni zid ili rektum, radi procjene oblika, veličine i položaja trbušnih organa. Potom veterinar auskultira-osluškuje slušalicama abdominalne zvukove.

Ovisno o tome šta će klinički pregled otkriti može se ukazati i potreba za dodatnim pretragama. To može uključivati :

-       - Laboratorijske pretrage krvi i stolice.

-        -Rendgensko snimanje, ultrazvučni pregled i endoskopski pregled.

-        -Punkcija (uzimanje tečnosti iz probavnih organa ili iz trbušne duplje radi analize).

-        -Biopsija (uzimanje uzoraka tkiva radi analize).

Liječenje

Nakon uspostavljanja dijagnoze veterinar uspostavlja tretman koji se primarno odnosi na uklanjanje uzroka bolesti. Međutim, veliki dio liječenja često je usmjeren na znakove bolesti i ima za cilj ublažavanje bolova i ispravljanje abnormalnosti  što u konačnici dovodi do izlječenja.

Otklanjanje uzroka bolesti :

-        Terapija antibioticima ili antiparaziticima, u slučajevima kada je bolest uzrokovana infekcijom bakterijama ili parazitima. Davanje protuotrova, u slučajevima trovanja. Te operativni zahvat u cilju ispravljanja nedostataka npr.invaginacija crijeva.

Simptomatsko liječenje:

-        Nadoknada tečnosti i elektrolita, neophodna je u slučajevima pretjeranog povraćanja ili dijareje.

-        Upotreba lijekova protiv povraćanja ili dijareje nije korisna u svakoj situaciji. Npr.dijareja može biti odbrambeni mehanizam jer na taj način dolazi do eliminacije štetnih mikroorganizama i njihovih toksina.

-        Uklanjanje distenzije pomoću sonde radi oslobađanja probavnog trakta nadutosti.

-        Ublažavanje bolova lijekovima, kod ove vrste medikacije pas se mora pozorno pratiti  kako bi se osiguralo da ublažavanje boli ne prikriva njegovo stvarno stanje.

Preventiva :

-        - Dobri sanitarni uslovi i higijena. Osiguravanje adekvatnog prostora za vašeg psa i redovna higijena, adekvatna prehrana i smještaj će smanjiti stres kod vašeg psa i pomoći mu da ostane zdrav.

-        - Redovna vakcinacija i tretmani protiv parazita, zaštitiće vašeg psa od zaraznih bolesti.   

      ZAPRATITE NAS!!! facebook i instagram