POREMEĆAJI PONAŠANJA KOD PASA: VODIČ ZA VLASNIKE

 POREMEĆAJI PONAŠANJA KOD PASA: VODIČ ZA VLASNIKE

Poremećaji ponašanja su jedan od najčešćih uzroka napuštanja i eutanazije pasa. Problemi poput agresije, anksioznosti ili kompulzivnog ponašanja mogu dovesti do toga da vlasnici smatraju da nisu sposobni da se nose sa situacijom i osjećaju se nemoćno. Nedostatak obuke, adekvatne veterinarske podrške, nedovoljna edukacija vlasnika i netolernatno okruženje može rezultirati tragičnim odlukama. Važno je naglasiti da mnogi poremećaji mogu biti tretirani uz pomoć stručnjaka.

Faktori koji utiču na ponašanje životinja:

-        Genetika: ponašanje može biti naslijedno. Neke pasmine su podložnije određenim psihičkim poremećajima kao što su anksioznost i depresija.

-        Iskustvo i učenje: okruženje, iskustva i ineterakcije s drugim ljudima i životinjama oblikuju ponašanje. Poput ljudi i životinje mogu proći kroz traumatične situacije koje na njima ostavljaju duboki emocionalni trag. Nedostatak pravilne socijalizacije u ranoj fazi života može dovesti do poremećaja u ponašanju. Promjene u okolini, kao što su selidba, promjene u rutini, dolazak novih ljudi ili ljubimaca u obitelj mogu uznemiriti psa.

-        Fiziologija : mozak, neurotransmiteri i hormoni igraju ključnu ulogu u temperamentu i ponašanju. Bol ili nelagoda mogu dovesti do depresivnog i agresivnog ponašanja.

Razumjevanje ovih faktora je neophodno za pravilno liječenje abnormalnog ponašanja. Mnogi zdravstveni problemi pasa su povezani sa problemima u ponašanju ili neispunjenim očekivanjima vlasnika. Na primjer, mokrenje u kući može biti uzrokovano medicinskim stanjem.

Savremena veterinarska njega uključuje rutinska pitanja o ponašanju pasa uz standardna zdravstvena pitanja. Ako veterinar ne postavi pitanja o ponašanju, vlasnici bi trebali sami spomenuti probleme.

Definisanje problema u ponašanju kod pasa uključuje identifikaciju i razumjevanje specifičnih ponašanja koja su problematična ili nenormalna u odnosu na uobičajeno ponašanje psa.

Nenormalno ponašanje je ono koje je nenormalno i neobično. Međutim postoje ponašanja koja su nepoželjna ali normalna radnja npr.skakanje, ulazak u smeće, čuvanje stada.

Proces definisanja problema u ponašanju sastoji se od nekoliko koraka:

Anamneza ponašanja pasa

Prikupljanje detaljnih podataka o psu kroz razgovor veterinara sa vlasnikom ima za cilj razumjeti uzroke problema u ponašanju i utvrditi potencijalne faktore koji doprinose tom ponašanju.

Ključni aspekti anamneze ponašanja su:

1.      Opšti podaci o psu:

-        Starost, rasa, spol, sterilizacija/kastracija.

-        Historija vlasništva i uvjeti u kojima pas živi (unutra, vani, s drugim životinjama).

2.      Zdravstveno stanje:

-        Provjera fizičkog zdravlja psa, mnogi zdravstveni problemimogu utjecati na ponašanje.

-        Predhodne bolesti ili drugi zdravstveni problemi.

3.      Razvoj i socijalizacija:

-        Porodična anamneza psa, postoje li slični problemi u ponašanju kod roditelja ili drugih pasa iz istog legla.

-        Podaci o socijalizaciji pasa u ranoj dobi, izloženost drugim ljudima i životinjama.

-        Promjene u okruženju ili rutini koje su mogle utjecati na ponašanje.

4.      Specifična ponašanja i simptomi:

-        Uzrast u kojem se poremećaj pojavio, kada su ponašanja počela i kako su se razvijala.

-        Učestalost i trajanje tipične epizode.

-        Detaljan opis problematičnih ponašanja (npr. agresija, strah, destruktivno ponašanje)

-        Promjene obrasca, intenziteta, učestalosti i trajanja problematičnog ponašanja.

5.      Okidači i situacije:

-        Identifikacija specifičnih situcija koje uzrokuju problematična ponašanja.

-        Odgovor na različite podražaje (ljudi, drugi psi, glasni zvukovi).

-        Aktivnosti koje zaustavljaju problematično ponašanje, npr.pas zaspi.

6.      Dosadašnji tretmani i njihova učinkovitost:

-        Informacije o predhodnim intervencijama, lijekovima i tehnikama obuke.

-        Vlasnikovo iskustvo i reakcija pasa na predhodne tretmane.

Direktno posmatranje

Tokom posmatanja veterinar će pratiti specifične obrasce u različitim situacijama. Cilj je prepoznati okidače i analizirati reakcije psa u realnim situacijama. Videozapis ponašanja vašeg psa može pomoći da veterinar postavi tačnu dijagnozu. Anamneza se oslanja na vaš opis i zbog toga je subjektivna. Kombinacija anamneze, videozapisa i direktnog posmatranja će vetrinaru dati bolji uvid i olakšati uspostavljanje dijagnoze i liječenje.

Klasifikacija poremećaja

Na osnovu prikupljenih podataka, poremećaji se mogu klasificirati u nekoliko glavnih kategorija:

-        Anksiozni poremećaji: ovi poremećaji uključuju separacijsku anksioznost, strah od određenih situacija ili objekata (fobije) i generalizovanu anksioznost.

-        Agresivno ponašanje: poremećaji vezani za agresivnost mogu biti usmjereni prema ljudima, drugim životinjama ili objektima. Postoje različiti oblici agresije kao što je teritorijalna, odbrambena ili agresija usljed straha.

-        Kompulzivni poremećaji: ovi poremećaji uključuju ponavljajuća-repetitivna ponašanja kao što su prekomjerno lizanje, hvatanje vlastitog repa, ili neprekidno lajanje.

-        Destruktivno ponašanje: uključuje ponašanje poput žvakanja namještaja, kopanja po dvorištu ili uništavanja predmeta, često povezana sa anksioznošću ili dosadom.

-        Poremećaji eliminacije: ovi poremećaji se manifestuju kroz neprikladno mokrenje ili defekaciju unutar doma, često kao odgovor na strah, stres ili medicinske probleme.

Liječenje abnormalnog ponašanja

Liječenje i prognoza poremećaja ponašanja razlikuju se ovisno o osnovnom problemu. Terapija se uglavnom zasniva na modifikaciji ponašanja, a nekada se propisuje i medikamentozna terapija, kako bi se kontrolisali simptomi.

Modifikacija ponašanja uključuje tehnike za promovisanje i nagrađivanje poželjnog ponašanja. Većina studija su pokazale da treninzi zasnovani na kaznama uglavnom dovode do straha, izbjegavanja i povećanja agresije. Psi dresirani uz nagrade imaju manje problema u ponašanju i manje su uplašeni.

Ključno što vi kao vlasnik treba da znate je:

-        Čarobni lijek i brzo riješenje za poremećaje u ponašanju ne postoji.

-        Okolina u kojoj vaš pas boravi mora biti što manje stresna i nepredvidiva.

-        Ograničite izloženost potencijalnim okidačima.

-     Vodite računa o sigurnosti članova obitelji a i samog ljubimca, pogotovo u slučajevima agresije.

-        Dosljedna i smirujuća rutina doprinjeće da se vaš pas osjeća sigurno.

-        Vaš pas treba ljubav, pažnju i podršku, budite strpljivi i saosjećajni.

-        Napredak u liječenju poremećaja ponašanja je postepen i dugotrajan.

 

GLISTE I VAŠ PAS

Zamislite samo-doveli ste svoje novo štene, milujete ga, ljubite, brzbrižno se igrate s njim, a u stvarnosti ste izloženi riziku od opasnih invazija. Paraziti, poput crijevnih glista mogu se lako prenijeti s psa na ljude, posebno djecu. Prema posljednjim istraživanjima na područiju Federacije BiH kod životinja koje imaju vlasnika ustanovljeno je 43% do 74,% životnja sa parazitima, dok kod napuštenih pasa je taj procenat čak 90,4% do 93,18 %.

Prema programu mjera zdravstvene zaštite prilikom vakcinacije pasa protiv bjesnila provodi se i dehelmintizacija pasa protiv trakavaice Echinococcus granulosus. Međutim činjenica je da jednokratno davanje tablete uz vakcinaciju ne riješava problem endoparazita godinu dana unaprijed. Vlasnici bi trebali znati da se ova mjera odnosi samo i isključivo na ehinokokozu tj.trakavicu. Osim trakavice postoji niz parazita kojima vaš pas može biti invadiran. Nekada se desi da štenci imaju parazite odmah po rođenju jer se neki paraziti prenose s majke na potomstvo placentarnim krvotokom tj.štenci se zaraze još u utrobi majke.

Uobičajene crijevne gliste kod pasa

Ankilostomi/Ancilostoma caninum, Unciaria stenocephala

Inavazija parazita se odvija perkutano (preko kože), galaktogeno (preko mlijeka-sisanjem) i peroralno (preko usta-hranom), ovisno o vrsi ankilostoma.

Ova vrsta parazita pričvršćuje se za sluznicu crijeva i hrane se krvlju domaćina. Toksini koje luče ovi paraziti remete proces koagulacije i ostećuju unutrašnje organe i nervni sistem. Posljedice zaraze ovim parazitima mogu biti fatalne zbog mogućeg razvoja teške anemije. Simptomi zavise od stepena invazije. Kod mlađih pasa sa velikim stepenom invazije primjećuju se krvavi proljevi, malaksalost, potištenost, krvarenja po koži, apetit je smanjen i psi se brzo zamaraju. Takođe jača invazija može dovesti i do verminozne pneumonije zbog migracije larvica kroz parenhim pluća.

Infekcija ljudi sa ovim parazitom nastaje kada larve parazita uđu kroz kožu ili budu ingestirane. Iako se parazit kod ljudi ne razvije do odrasle faze, može izazvati crvenilo, otok i upalu kože, pa čak zahvatiti linfne čvorove. Ova bolest poznata je kao kutana larva migrans.

Askaridoza/Toxocara canis

Najrasprostranjenija parazitoza kod pasa.

Invadiranje pasa se vrši isljučivo preko usta ili putem placentarnog krvotoka, sa majke na plod, tako da se većina štenaca zaraze još u majčinoj utrobi.

Askaridi parazitiraju prvenstveno u tankom crijevu, pored toga larve askarida mogu migrirati kroz tijelo zahvatajući pluća i jetru što može dodatno ugroziti zdravlje domaćina. Simptomi invazije mogu biti različiti i zavise od stepena invazije, migracije larvica i starosti psa. Kod štenaca se javlja potištenost, apatija, tzv.perverzni apetit. Karakterističan simptom je obješen trbuščić (pupavost) do kojeg dolazi usljed slabljenja tonusa trbušnih mišića. Vidljive sluznice su bijele, povračanje je često i uporno. U povraćnom sadržaju se mogu vidjeti polno zrele gliste. Kod jake invazije konzistencija izmeta se mjenja, postaje sluzav, kašast pa i krvav. Dlaka gubi sjaj, postaje lomljiva. Usljed izlučivanja toksičnih metaboličkih produkata iz parazita, može doći do neuroloških poremećaja (epileptiformnih grčeva, pareza i paraliza). Mogu se zapaziti i usiljeni pokreti: manježno kretanje, zanošenje itd.

Životinje su oslabljenog imuniteta, sklone infekcijama, kržljaju, sklone su razvoju rahitisa. Karakterističan simptom je zadah iz usta na bijeli luk.

Infekcija ljudi sa askaridama nastaje ingestijom jaja parazita. U crijevima se oslobađaju larve koje mogu dospjeti u pluća, mozak, srce, oči i druge organe uzrokujući oboljenje poznato kao visceralna larva migrans. Lakši oblik bolesti uključuje kožne promjene i uvećanje linfnih čvorova. Teži oblik, koji se javlja najčešće kod djece, može uzrokovati kašalj, bronhitis, astmu, upalu pluća, visoku temperaturu, kao i ozbiljna oboljenja poput meningitisa, epilepsije i miokarditisa. U rijetkim slučajevima infekcija može biti fatalna.

Trakavica/Dipylidium caninum

Invadiranje pasa dolazi gutanjem zaraženih buha.

Dipylidium caninum parazitira u tankom crijevu psa,a buhe su prelazni domaćini. Ovaj parazit je relativno nepatogen tako da se klinički znaci rijetko ispoljavaju.  Trakavice mogu izazvati iritaciju analne regije uzrokujući jak svrab na koji pas reaguje lizanjem, vučenjem zadnjeg dijela tijela po zemlji krećući se samo na prednjim nogama. Segmenti trakavice mogu se jasno vidjeti u izmetu psa, kao mali bijeli komadići nalik zrnima riže.

Vrlo rijetko djeca se mogu zaraziti na isti način kao i psi, gutanjem zaraženih buha (ljudi nisu ugroženi parazitima iz izmeta kućnih ljubimaca). Klinički znaci su blagi, obično roditelji otkriju segmente u dječijem izmetu.

Trihurijaza/Trichuris vulpis

Psi se zaraze uzimanjem hrane ili vode u kojoj su se već razvile larvice.

Mjesto parazitiranja je crijevo. Smptomi su apatija, grčevi, povraćanje, nervni poremećaji, krvav proliv, dehidratacija, anemija. Jaja ovih parazita mogu preživjeti u okolišu i do 5 godina.

Prevencija endoparazitoza

-       -  Korištenje preventivnih tretmana protiv parazita, uključujući i endoparazite (buhe i krpelji)

Univerzalni plan dehelmintizacije ne postoji, zbog toga je potrebno da konsultujete veterinara. Preporuka je početi tretirati štenad već u dobi od 14-17 dana starosti (važno je tretirati i kuju). Nakon toga štenad tretirati svakih 2 sedmice do navršenih 3 mjeseca starosti. Od 3 do 6 mjeseca tretman se vrši jednom mjesečno, a potom svakih 3 mjeseca. Na tržištu postoji niz proizvoda, međutim da bi vaš ljubimac dobio ispravnu i sigurnu dozu nemojte preparate davati „na svoju ruku“ već konsultujte veterinara. Ako ne koristite ispravan proizvod za vašeg ljubimca, ne samo da gubite novac, već rizikujete zdravlje vašeg ljubimca.

-        - Redovni veterinarski pregledi

Prilikom pregleda preporučljivo je uraditi i koprološku analizu barem jednom godišnje da bi imali bolji uvid u stvarno stanje i da se dehelmintizacija ne radi rutinski „napamet“već bude prilagođena vašem ljubimcu. 

-      -   Dobra higijena prostora, hrane i vode

      Posebnu pažnju treba obratiti na higijenu ishrane i posuda iz kojih se životinje hrane. Neophodno je svakodnevno pranje posuda vrelom vodom. Prostor treba drzati urednim i čistim, izmet je potrebno svakodnevno uklanjati i po mogućnosti prostor dezifikovati.

 

KAKO PREPOZNATI I TRETIRATI BOLESTI PROBAVNOG SISTEMA: VODIČ ZA VLASNIKE PASA

 KAKO PREPOZNATI I TRETIRATI BOLESTI PROBAVNOG SISTEMA: 

VODIČ ZA VLASNIKE PASA

Probavni trakt uključuje sve organe koji sudjeluju u uzimanju i probavljanju hrane, a to su:

-        - usna šupljina i pripadajući organi (usne, zubi, jezik i pljuvačne zljezde), jednjak, želudac, jetra, pankreas, tanko i debelo crijevo, te rektum i anus.

Primarne funkcije probavnog trakta su:

-       -  probava (varenje hrane),

-        - apsorpcija hranjivih tvari i održavanje ravnoteže tečnosti i elektrolita (soli) u organizmu.

-        - pokretljivost (peristaltika, mišićna aktivnost koja pomiče i miješa hranu od jednjaka do rektuma).

-         - evakuacija otpadnih produkata varenja.

Simptomi bolesti probavnog sistema :

Znaci bolesti probavnog sistema mogu uključivati prekomjerno slinjenje, dijareju, zatvor, povraćanje, gubitak apetita, krvarenje, bolove u trbuhu, nadimanje, naprezanje radi defekacije itd.

Lokacija i priroda bolesti se često mogu odrediti prema znacima koje vaš ljubimac pokazuje. Npr.abnormalnosti griženja, žvakanja i gutanja obično su povezane sa bolestima usta, zuba, vilice ili jednjaka.

Povraćanje je obično uzrokovano upalom sluznice želuca ili crijeva usljed infekcije ili iritacije. Međutim povraćanje se može javiti i kod stanja koja nisu vezana za probavni trakt npr. bolesti buburega.

Dijareja je čest znak poremećaja probavnog trakata ali može imati više uzroka. Obimna vodenasta stolica obično je povezana sa hipersekrecijom, stanjem u kojem se višak tekućine izlučuje u crijeva. U većini slučajeva je uzrokovana bakterijskom infekcijom.

Dijareja može biti uzrokovana i malapsorpcijom, nedovoljnom apsorpcijom hranjivih tvari.  Ovo stanje može biti uzrokovano virusima (npr.parvovirus, rotavirus, koronavirus). Takođe uzrok malapsorpcije može biti i bolest organa koji sudjeluju u probavi, jetre i gušterače te intolerancija na hranu.

Promjene u boji, konzistenciji ili učestalosti izmeta su još jedan znak probavnih smetnji. Crni, katranasti izmet može biti znak krvarenja u želucu ili tankom crijevu. Naprezanje tokom pražnjenja crijeva obično je povezano sa upalom rektuma i anusa.

Nadutost (abdominalna distenzija) može biti rezultat nakupljanja plinova, tekućine ili unesene hrane, obično zbog smanjene aktivnosti mišića koji pokreću hranu kroz probavni sistem. Distenzija takođe može biti uzrokvana fizičkom opstrukcijom kao što je strani predmet ili invaginacija (uvlačenje jednog dijela crijeva u drugi) ili zbog nečeg jednostavnog, kao što je prejedanje.

Bol u abdomenu nastaje zbog istezanja ili upale trbušnih membrana i može varirati po jačini. Pas na bol može reagirati cviljenjem, hodanjem i zauzimanjem abnormalnih položaja (npr.ispruženi prednji udovi, prsa na podu, podignute noge).

Dijagnostika:

Prilikom liječenja primarni cilj veterinara je uspostavljanje dijagnoze, odnosno  identifikacija dijela probavnog sistema u kojem postoji problem kao i njegov uzrok da bi se bolest mogla adekvatno tretirati.

Svaka bolest praćena je subjektivnim smetnjama nakon kojih pas počinje da ispoljava znakove bolesti. Potpun i tačan opis stanja vašeg psa (starost, znaci bolesti, trenutna prehrana, problemi iz prošlosti, izloženost drugim psima, itd.) u kombinaciji sa kliničkim pregledom mogu pomoći veterinaru da utvrdi uzrok bolesti.

Kada se sumnja na poremećaj probavnog sistema, klinički pregled počinje pregledom-inspekcijom usta i abdomena, radi utvrđivanja promjena u veličini i obliku. Zatim slijedi palpacija-opipavanje abdomena, kroz trbušni zid ili rektum, radi procjene oblika, veličine i položaja trbušnih organa. Potom veterinar auskultira-osluškuje slušalicama abdominalne zvukove.

Ovisno o tome šta će klinički pregled otkriti može se ukazati i potreba za dodatnim pretragama. To može uključivati :

-       - Laboratorijske pretrage krvi i stolice.

-        -Rendgensko snimanje, ultrazvučni pregled i endoskopski pregled.

-        -Punkcija (uzimanje tečnosti iz probavnih organa ili iz trbušne duplje radi analize).

-        -Biopsija (uzimanje uzoraka tkiva radi analize).

Liječenje

Nakon uspostavljanja dijagnoze veterinar uspostavlja tretman koji se primarno odnosi na uklanjanje uzroka bolesti. Međutim, veliki dio liječenja često je usmjeren na znakove bolesti i ima za cilj ublažavanje bolova i ispravljanje abnormalnosti  što u konačnici dovodi do izlječenja.

Otklanjanje uzroka bolesti :

-        Terapija antibioticima ili antiparaziticima, u slučajevima kada je bolest uzrokovana infekcijom bakterijama ili parazitima. Davanje protuotrova, u slučajevima trovanja. Te operativni zahvat u cilju ispravljanja nedostataka npr.invaginacija crijeva.

Simptomatsko liječenje:

-        Nadoknada tečnosti i elektrolita, neophodna je u slučajevima pretjeranog povraćanja ili dijareje.

-        Upotreba lijekova protiv povraćanja ili dijareje nije korisna u svakoj situaciji. Npr.dijareja može biti odbrambeni mehanizam jer na taj način dolazi do eliminacije štetnih mikroorganizama i njihovih toksina.

-        Uklanjanje distenzije pomoću sonde radi oslobađanja probavnog trakta nadutosti.

-        Ublažavanje bolova lijekovima, kod ove vrste medikacije pas se mora pozorno pratiti  kako bi se osiguralo da ublažavanje boli ne prikriva njegovo stvarno stanje.

Preventiva :

-        - Dobri sanitarni uslovi i higijena. Osiguravanje adekvatnog prostora za vašeg psa i redovna higijena, adekvatna prehrana i smještaj će smanjiti stres kod vašeg psa i pomoći mu da ostane zdrav.

-        - Redovna vakcinacija i tretmani protiv parazita, zaštitiće vašeg psa od zaraznih bolesti.   

      ZAPRATITE NAS!!! facebook i instagram